KNJIGA TOME ATHLETESA (II,7)
Uvod:
JOHN D. TURNER
Knjiga Tome Athletesa sedma je i posljednja rasprava u Kodeksu II koptske gnostičke
knjižnice iz Nag Hammadija. Posrijedi je dijalog otkrivenja između uskrslog
Isusa i brata mu blizanca Jude Tome, koji je tobože zabilježio Mathaias (apostol Matej?),
a koji se odvija nešto prije Isusova uzašašća. Književno je to uobličenje predaja
iz sirijske Edesse o apostolu Judi, drugog imena Toma, misionaru u Indiju. Djelo
je najvjerojatnije nastalo u prvoj polovici trećeg stoljeća n. e. Dva su izdanka ove iste
predaje datirana s priličnom sigurnošću: Evanđelje po Tomi je napisano između 50. i
125 g., a Djela Tomina oko 225. g. n. e. Oba su, po svemu sudeći, nastala u okružju
asketskog, predmanihejskog kršćanstva Osroene (istočna Sirija, između Edesse [moderna
Urfua] i Messene). Knjiga Tome Athletesa vjerojatno zauzima središnje mjesto,
između Evanđelja po Tomi i Djela Tominih, i to po: 1) datumu nastanka, 2) značaju
uloge Tome u samim djelima, 3) samom razvoju, od zbirke izreka koju zapisuje Toma
(Evanđelje po Tomi), preko dijaloga između Isusa i Tome (Knjiga Tome Athletesa),
do potpuno razvijene pripovijesti o Tominim misionarskim podvizima (Djela Tomina).
Ova je koptska verzija po svoj prilici prijevod s grčkog, jer, u suprotnom, o tekstu
nema spomena u zapisima iz tog vremena.
Izvorni naslov označava djelo kao "knjigu Tome athletesa" (tj, "onoga koji se bori"
s vatrenim tjelesnim strastima) upućenu savršenima, dok početni reci označavaju
djelo kao zbirku "tajnih izreka" koje je Isus izrekao Judi Tomi, a koje je Matej, čuvši
njihov razgovor, zapisao. Sama oznaka "izreke" ustvari nema veze sa žanrom djela,
budući da je ipak posrijedi dijalog otkrivenja. Ovaj se tip dijaloga razlikuje od platonskog
dijaloga, u kojem se do rađanja znanja dolazi postupno, kroz konverzacijski
proces argumenta, protuargumenta i razjašnjenja. Dijalog otkrivenja, pak, slijedi književnu
formu zvanu eratapokriseis ("pitanja i odgovori"), u kojem su iskušenici izvođenjem
zaključaka otkrivali istinu od duhovnog autoriteta u obliku katehetskih odgovora
na aktuelna pitanja. Takve dijaloge otkrivenja nalazimo u mnogim poganskim
hermetičkim, i gnostičkim kršćanskim tekstovima, uključujući i mnoge iz zbirke Nag
Hammadi (Ivanov apokrif, Sofija Isusa Krista, Rasprava o Osmom i Devetom, Dijalog
Spasitelja, Petrova poslanica Filipu). Ti su dijalozi smješteni u vremenski okvir
između uskrsnuća i uzašašća, kada se Spasitelj na zemlji ukazao u svom pravom božanskom
obliku, tako da su i on i njegov nauk izabranim apostolima dostupni u obliku
s kojeg je podignut oblak materijalnoga, koji - smatralo se - zamućuje duhovni značaj
njegova prilično paraboličnog zemaljskog nauka prije uskrsnuća. Ovaj poseban nauk
može biti prosvjetljujući komentar njegovog manje jasnog zemaljskog nauka, ili čak
nova otkrivenja određenim apostolima. Kao Spasiteljev brat blizanac, Toma je imao
pravo izravnog uvida u prirodu samog Spasitelja i njegova nauka. "Upoznavši sebe"
Toma će također upoznati "dubinu svekolikosti", iz koje je Spasitelj došao i u koju će
se vratiti, postajući tako misionar koji posjeduje istinski Isusov nauk.
Pokazuje se kako ovaj istinski Isusov nauk strogo slijedi načelo askeze. Osnovni
je njegov motiv, i riječ koja se opetovano ponavlja, "vatra": vatra tjelesnih strasti koje
muče dušu, vatra pakla kao njezin pandan - svatko će biti kažnjen na način na koji
je i zgriješio. Oko te glavne teme okupljene su brojne pojmovne opozicije. Naravno,
prisutnost Spasitelja kao poslanika svjetla prosvjetljuje oči, kako bi one mogle vidjeti
nevidljivu stvarnost unutar onoga što je dotad bilo vidljivo jedino osjetilima, i stoga
iluzorno. Rasprava, stoga, iskazuje platonistički dualizam radikalnog asketskog tipa,
i može se s pravom smatrati prije asketskim djelom u širem smislu, nego gnostičkim.
Gnostički mit o stvaranju svijeta božanskom pogreškom ili zlim silama niti se spominje
niti podrazumijeva, a dualizam rasprave je više antropološki (tijelo/duša) nego
kozmički (iznad/ispod). Prikladnije bi, stoga, bilo odrediti ovu doktrinu kao kristijaniziranu
mudrost sa asketskom primjenom: izrazito su prisutne mudrosne teme potrage,
pronalaženja, muke, spokoja, vladanja (usp. Evanđelje po Tomi, izreka 2, itd.), koje
su stavljene u službu veličanja asketskog života putem platonskog dualizma između
vidljivog-strasnog-prividnog, i nevidljivog-duhovnog-stvarnog.
Danas postoje dvije sukobljene teorije o pitanju nastanka Knjige Tome Athletesa.
Novija, koju je iznio H. M. Schenke, drži daje njezin izvor vjerojatno nekršćanska
helenističko židovska mudrosna rasprava, koja je kasnije kristijanizirana postavljanjem
lika Isusa na mjesto božanske mudrosti koja nudi otkrivenje, dodatkom fraze
"Knjiga Tomina" naslovu, te preradom cijelog djela iz žanra rasprave tumačenja,
u dijalog otkrivenja. Tekst je razlomljen na manje cjeline u kojima se tumačenje stavlja
u usta uskrslog Isusa; samo je tumačenje izmijenjeno u odgovore na tobožnja pitanja
koja mu postavlja apostol Toma, a koja su ubačena tek kao izlika za Spasiteljeve
odgovore.
Ranija teorija, koju je razvio autor ovog uvoda, temeljila se na činjenici da sam dijalog
između Tome i Isusa zauzima tek prve tri petine rasprave (138,4-142,21), dok
preostale dvije petine (142,21 - do kraja) zapravo čine poduži Spasiteljev monolog,
u kojem Toma više ne igra nikakvu ulogu. Ovo, kao i otkriće prijelaznog uredničkog
'šava' u 142,21, navodi na zaključak daje Knjiga Tome Athletesa možda nastala spajanjem
dvaju odvojenih djela. Prvo od ta dva djela, dijalog Tome i Isusa od kojeg su
nastale prve tri petine djela, možda je imalo naslov "Knjiga Tome Athletesa Upućena
Savršenima". Preostale dvije petine sačinjavaju Spasiteljeve izreke koje su možda bile
sakupljene u homiletičkoj zbirci naslova "Tajne riječi koje je Spasitelj izgovorio, a
koje sam ja, čak i ja, Matej, zapisao". Redaktor je kasnije stavio dijalog ispred izreka,
a na sam početak stavio tu početnu rečenicu, pojačanu spomenom Tome kao primatelja
tajnih riječi, i Mateja kao pisara, no kasnije je ispod posljednje rečenice dodao naslov
koji označava Tomu kao autora cijeloga djela.
Premda su obje ove teorije još uvijek otvorene, nema nikakve dvojbe da je Knjiga
Tome Athletesa u svojoj povijesti pretrpjela mnoge redaktorske intervencije. S druge
strane, ona predstavlja novi izvor za kritičko istraživanje ranokršćanske književnosti,
i za proučavanje procesa prilagođavanja različitih književnih žanrova za potrebe kršćanskog
učenja. Djelo također predstavlja značajan prilog rastućem korpusu kršćanske
mudrosne literature, sa svojim naglaskom na traženju, pronalaženju, počivanju i
podređivanju vladavini istine, kao načinu bijega od životnih nedaća.
KNJIGA TOME ATHLETESA
II 138, 1-145, 19
145,20-23
Tajne riječi koje je Spasitelj rekao Judi Tomi koje sam ja, čak i ja
Mathaias, zapisao, dok sam hodao, osluškujući njihov razgovor.
Spasitelj reče, "Brate Toma, dok si još na ovome svijetu, poslušaj
me, i ja ću ti otkriti ono o čemu si duboko promišljao.
"Budući da je rečeno da si moj blizanac i istinski sljedbenik, ispitaj
samoga sebe i spoznaj što jesi, na koji način postojiš, i kakav ćeš postati.
Budući da će te zvati bratom mojim, ne priliči da samoga sebe ne poznaješ.
Znam da si razumio, jer već si i prije razumio da sam ja znanje o
istini. I dok me pratiš, iako ne shvaćaš, ti si (u stvari) već spoznao, i zvat
će te 'onaj koji sebe poznaje'. Jer, onaj koji sebe nije spoznao, ništa nije
spoznao, a onaj koji je sebe spoznao istovremeno je već primio znanje
o dubinama svega. Ti si zato, brate moj Toma, vidio ono što je ljudima
nepoznato, to jest, ono o što, u neukosti svojoj, posrću."
Toma tad reče Gospodinu, "Preklinjem te da mi odgovoriš na ono
što ću te pitati prije tvog uzlaska, i kada čujem od tebe o stvarima skrivenim,
tad ću o njima moći govoriti. Jasno mi je da je istinu doista teško
objaviti ljudima."
Spasitelj odgovori, i reče, "Ako su ti vidljive stvari nejasne, kako
možeš slušati o stvarima koje nisu vidljive? Ako su djela istine koja su
vidljiva svijetu vama teško izvediva, kako ćete onda izvesti ona koja se
odnose na uzvišenu visinu i na pleromu koja nije vidljiva? I kako će vas
onda zvati 'radnicima'? U tom pogledu vi ste još naučnici i niste još primili
visinu savršenstva."
Toma tad odgovori, i reče spasitelju, "Kazuj nam o tim stvarima za
koje veliš da nisu vidljive, [a] koje su nama skrivene."
Spasitelj reče, "[Sva] tijela [...] zvijeri se rađaju [...]... očita je poput
[...] ... [...] ... ovo, također, oni koji su iznad [...] stvari koje su vidljive,
no vidljive [su] 139 u svome vlastitome korijenu, a njihov ih plod hrani.
Ta vidljiva tijela preživljavaju jer proždiru stvorenja slična sebi, pri
čemu se tijela mijenjaju. No, što se mijenja, propast će i nestati, i nema
mu više nade za život, budući da je to tijelo zvijeri. I kao što tijela zvijeri
propadaju, tako će isto i ova obličja propasti. Ne proizlaze li ona iz
snošaja koji je nalik životinjskom? Ako i ono (tijelo) isto proizlazi iz
snošaja, kako bi mogla rađati išta drugo osim zvijeri? Iz tog ste razloga
vi dojenčad, sve dok ne postanete savršeni."
A Toma odgovori, "Kažem ti, stoga, Gospodine, da su oni koji govore
o stvarima nevidljivim i teško objašnjivim, nalik onima koji odapinju
svoje strijele u metu u crnoj noći. Oni zasigurno odapinju svoje strijele
kao što bi to svatko učinio - jer, gađaju u metu - ali ona se ne vidi. No,
kada dan svane i prekrije tamu, svačije djelo tad će postati jasno. A ti,
svjetlosti naša, prosvijetli, o Gospode."
Isus reče, "Svjetlost u svjetlosti postoji."
Toma progovori, rekavši, "Gospode, zbog čega ovo vidljivo svjetlo
koje sja zbog ljudi izlazi i zalazi?"
Spasitelj reče, "O, blaženi Toma, naravno da ovo vidljivo svjetlo sja
zbog vas - ne zato [da] biste vi ovdje ostali, već da biste krenuli dalje i
kada sve što je izabrano napusti ono životinjsko, ovo će se svjetlo povući
naviše u svoju bit, i njezina će je bit pozdraviti, budući da je ona
dobar sluga."
Spasitelj tad nastavi i reče, "O neistraživa ljubavi za svjetlom! O gorčino
vatre koja raspiruje svoj plam u tijelima ljudi i njihovoj srži, razgarajući
u njima obdan i obnoć, udove im spaljujući i [čineći] da njihovi
umovi postanu opijeni i duše njihove smetene [...] ih i među muškarcima
i ženama... [...] noći i primičući ih, [...]... potajno i bjelodano. Jer,
muškarci se [primiču ... ženama] i žene [muškarcima. Stoga je] 140 rečeno,
'Svatko onaj tko traži istinu od istinske mudrosti, načinit će sebi
krila kako bi odletio, i pobjegao od požude koja pali duhove ljudske'. I
načinit će sebi krila da se udalji od svakog vidljivog duha."
A Toma odgovori, rekavši, "Gospodine, upravo te o tome pitam, jer
sam razumio da si ti onaj koji je prema nama dobrostiv, kao što i kažeš.
I spasitelj odgovori i reče, "Neophodno nam je, stoga, s vama govoriti,
jer ovo je nauk za savršene. Ako želite postati savršeni, proučit ćete
ove stvari; ako, pak, ne želite, tada je vaše ime 'Neuki', budući da je
nemoguće umnome čovjeku biti u društvu s budalom, jer uman je čovjek
savršen u svojoj mudrosti. Lakoumnome je, međutim, i dobro i loše
isto - doista, mudrome će čovjeku istina biti hrana i (Ps 1,3) 'poput stabla
koje raste kraj krivudava potoka' - i on će uvidjeti da postoje neki
koji, iako imaju krila, jure ka stvarima vidljivim, stvarima koje su daleko
od istine. Jer, to što ih vodi, vatra, dat će im privid istine, [i] obasjavat
će ih [propadljivom] ljepotom, i zatočit će ih u mračnu slatkoću
i zarobiti ih miomirisnim užicima. I oslijepit će ih nezajažljivom požudom
i spaliti im duše, i postat će za njih poput lomače koja im je u srcima
zaglavljena i koje se nikad ne mogu riješiti. I poput žvale u ustima
ona ih vodi kamo zaželi.
"I okovala ih je svojim lancima i sputala sve njihove udove gorčinom
uza požude za tim vidljivim stvarima, koje će propasti i izmijeniti
se i prepuštati se trenutačnom porivu. Uvijek ih je sve vuklo prema
dolje; kad budu ubijeni, oni će se stopiti sa svim zvijerima propadljivoga
svijeta."
Toma odgovori i reče, "Očigledno je, i bijaše rečeno, '[Mnogi su ...
... oni koji ne znaju [...] ... dušu.'"
[Spasitelj] odgovori, i reče, "[Blažen je] mudar čovjek koji je [tragao
za istinom, i] kada ju je pronašao, počinuo 141 u njoj zanavijek, i nije
se bojao onih koji su željeli da ga uznemire."
Toma odgovori i reče, "Je li dobro za nas, Gospodine, da počivamo
među svojima?"
Spasitelj reče, "Jest, korisno je. I dobro je za vas, budući da će se
stvari koje su među ljudima vidljive u zemlji rastočiti - tijelo će se njihovo
rastočiti, i kada propadne, postojat će među vidljivim stvarima,
među stvarima koje se mogu vidjeti. I vatra koju vide nanijet će im bol
zbog ljubavi prema vjeri koju su ranije posjedovali. Bit će skupljeni i
vraćeni do onoga što je vidljivo, a oni koji posjeduju vid među stvarima
koje nisu vidljive, bez prve ljubavi iščeznut će u brizi za ovaj život, i u
plamenu vatre. Još samo malo vremena preostaje, a potom će se ono što
je vidljivo rastočiti; bezoblične će se sjenke pojaviti, i zauvijek će obitavati
među grobnicama, nad leševima u boli i propadanju duše."
Toma odgovori, i reče, "Što mi možemo reći u svjetlu ovih stvari?
Što ćemo reći slijepima? Kakav nauk da prenesemo onim bijednim
smrtnicima koji kažu, 'Dođosmo da [činimo] dobro i da ne proklinjemo',
a opet [tvrde] 'Da nismo rođeni od krvi i mesa, bismo li upoznali
[opačinu]'?"
Spasitelj reče, "Doista, što se [takvih] tiče, ne smatrajte ih ljudima,
već ih promatrajte [kao] zvijeri, jer kao što zvijeri jedna drugu proždiru,
tako isto i ljudi ove vrste proždiru jedan drugoga. Upravo suprotno,
njima je [kraljevstvo] uskraćeno, budući da ljube slatkoću vatre, i da su
sluge smrti, i da hrle ka djelima kvarnosti. Oni ispunjavaju požudu svojih
otaca. Bit će bačeni dolje u ponor i bačeni će biti na muke gorčine
njihove zle prirode. Bit će bičevani i poželjet će vratiti se natrag, kamo,
ni sami ne znaju, i [udaljit će se] od svojih udova obuzeti, ne strpljivošću
i mirnoćom, već očajem. Oni se raduju [...] [...] ludilu i pomućenju
... [Oni] idu u [tom] pomućenju, ne prepoznajući [vlastito ludilo, misleći]
da [su] mudri. [Oni...] ... svoje tijelo [...] 142 Njihov je um usmjeren
samo na njih same, a misao je njihova zaokupljena time što čine. Vatra
će ih spaliti!"
Toma odgovori i reče, "Gospodine, što da čine oni koji su k njima
dolje bačeni? Vrlo sam zabrinut zbog njih; mnogi su koji se protiv njih
bore."
Spasitelj odgovori i reče, "Koje je tvoje mišljenje o tome?"
Juda - onaj koji se zove Toma - reče, "Tebi, gospodine, pristoji govoriti,
a meni slušati."
Spasitelj odvrati, "Slušaj što ću ti reći, i vjeruj u istinu. Ono što sije i
ono što je posijano rastopit će se u njihovoj vatri - u vatri i vodi - i oni
će se sakriti u grobnice tame. I nakon mnogo vremena oni će pokazati
podove zlih stabala, kažnjeni i ubijani raljama zvijeri i čovjeka, na poticaj
kiša, i vjetrova, i zraka, i svjetla koje sja odozgo."
Toma odgovori, "Uistinu si nas uvjerio Gospodine. Shvaćamo u
svojim srcima i jasno nam je da je tomu [tako], i da je tvoja riječ dovoljna.
Ali te riječi koje ti nama govoriš, svijetu su smiješne i prezira
dostojne, budući da ih ne razumije. Kako, dakle, da odemo i propovijedamo,
kad nas [u] tom svijetu ne cijene?"
Spasitelj odgovori i reče, "Uistinu, kažem vam, da će onaj koji posluša
[vaše] riječi i okrene glavu, ili koji im se smije ili ruga, uistinu, kažem
vam, taj će biti predan u ruke vladaru odozgo, koji s visine poput kralja
vlada nad svim silama, a on će takvoga okrenuti i baciti ga s neba dolje
u ponor, da tamo bude zatočen u uskome, mračnome mjestu. On se,
štoviše, neće moći ni okrenuti niti pomaknuti zbog velike dubine Tartara
i [teške gorčine] Hada koji je postojan [...] [...] njih ka ... [...] oni neće
oprostiti... [...] vas progoniti. Oni će prepustiti [...] [...] anđelu Tartarouchosu
[...] ih vatra proganja 143 [...] vatreni bičevi koji prosipaju kišu
iskrica u lice onoga koga se progoni. Ako bježi na zapad, naći će
vatru. Ako okrene na jug, i tamo će je naći. Ako se okrene ka sjeveru,
prijetnja pobješnjele vatre opet ga sustiže. Ni na istoku on ne nalazi put
bijega i spasenja, jer, nije ga bio našao ni kad je bio u tijelu, pa kako bi
ga pronašao na sudnji dan."
Spasitelj tad nastavi i reče, "Jao vama, bezbožnici koji nemate nade,
koji se uzdate u stvari koje se neće dogoditi!
"Jao vama koji se nadate u tijelu, i u tamnici koja će propasti! Koliko
ćete dugo biti nesvjesni? I koliko ćete još dugo smatrati da će i nepropadljivo
propasti? U ovaj svijet vi polažete svoje nade, a vaš je bog
ovaj život! Vi uništavate svoje duše!
"Jao vama u vatri koja u vama gori, jer ona je nezasitna!
"Jao vama zbog kotača koji se u vašim umovima okreće!
"Jao vama koji ste u stisku vatre koja vas iznutra izgara, jer ona će
otvoreno proždrijeti vaše tijelo a potajno vaše duše, i pripremit će vas
za vaše drugove!
"Jao vama, uznici, jer vi ste zatočeni u spiljama! Smijete se! U luđačkom
se smijehu radujete! Niti ste svjesni svoje propasti, niti razmišljate
o okolnostima, niti [ste] još shvatili da obitavate u tami i [smrti]! Upravo
suprotno, opijeni ste vatrom i [puni] gorčine. Um vam je pomućen zbog
[vatre koja je] u vama, i slatki vam se čine otrov i udarci neprijatelja vaših!
Tama se digla za vas, poput svjetla, jer, svoju ste slobodu vi predali
zbog ropstva! Zamračili ste svoja srca i predali svoje misli ludosti, ispunili
ste misli svoje dimom vatre koja je u vama! I svjetlo se vaše [skrilo]
iza oblaka [...] i ruho koje je na vas stavljeno, vi [...] [...]. Ugrabila [vas]
je [nada koja] ne postoji. I tko je taj kojem [ste] vjerovali? Zar [ne znate
da] svi vi prebivate među onima koji [...] [...] vas kao da [vi...]. 144 Duše
ste svoje krstili u vodi tame! Išli ste vođeni vlastitim hirom!
"Jao vama koji ste u zabludi, nesvjesni da svjetlost sunca koje sudi
i odozgo na sve gleda kruži oko svih stvari, kako bi porobilo neprijatelje.
Ne primjećujete čak ni mjesec, kako i noću i danju promatra odozgo,
zbrajajući tijela iza vaših pokolja!
"Jao vama koji volite intimnost sa ženskim rodom, i oskrnavljeni s
njima imate odnos!
"Jao vama koji ste od sila svojih tijela u čvrstome stisku, jer one će
vas mučiti!
"Jao vama koji ste u čvrstome stisku demonskih sila!
"Jao vama koji udove svoje mamite vatrom! Tko je taj koji će spustiti
na vas kišu osvježujuće rose da ugasi golemu vatru iz vas i vašeg
izgaranja? Tko je taj koji će učiniti da vas sunce obasja i rastjera tamu
u vama, da ukloni tamu i onečišćenu vodu?
"Sunce i mjesec dati će vam miris, zajedno sa zrakom, duhom, zemljom
i vodom. Jer, ako sunce ne obasja ta tijela, ona će usahnuti i nestati,
poput korova ili trave. Ako ih sunce obasja, on će prevladati i početi
gušiti vinovu lozu; no ako loza prevlada i zasjeni taj korov [i] svo
ostalo grmlje koje kraj njega raste i [širi se] i cvjeta, ona sama nasljeđuje
zemlju na kojoj raste; i vlada nad svime što zasjenjuje. A kada naraste,
ona vlada svom zemljom, i obilje nosi svom gospodaru, i čini ga još
radosnijim, jer, mnogo bi boli trpio zbog tih biljki dok ih sve ne iščupa.
No, vinova je loza sama uklonila i zagušila to bilje, i ono je umrlo i postalo
kao zemlja."
Isus tad nastavi i reče im, "Jao vama, jer niste primili nauk, i oni koji
su [...] propovijedat će [...]. I [vi] hrlite u ... [...] [...] poslat će [ih] dolje
... [...] ubijate ih svakodnevno 145 kako bi ustali iz mrtvih.
"Blago vama koji već posjedujete znanje o kamenu spoticanja i koji
bježite od stranih stvari.
"Blago vama koji trpite pogrde i uvrede zbog ljubavi koju Gospodin
prema vama osjeća.
"Blago vama koji jecate i koje ugnjetavaju oni koji ne posjeduju nadu,
jer vi ćete biti oslobođeni svih uza.
"Pazite i molite da ne završite u tijelu, već da izađete iz svih uza gorčine
ovoga života. I kroz molitvu, vi ćete naći mir, jer ostavili ste iza
sebe patnju i sramotu. I kada izađete iz patnje i oslobodite se tjelesnih
strasti, primit ćete pokoj od dobroga, i vladat ćete s kraljem, vi sjedinjeni
s njim i on s vama, od sad pa zanavijek. Amen."
Knjiga Tome
Athletesa Upućena
Savršenima
Sjetite me se, braćo moja,
[u] svojim molitvama:
Mir svecima
I onima koji su duhovni.
