Uvod:
HELMUT KOESTER
Evanđelje po Tomi zbirka je Isusovih izreka. Uvod u pojedinu izreku, ili skupinu
izreka (svih 114 izreka nije pronađeno u rukopisu, no većina današnjih znanstvenika
slijedi tu numeraciju) u većini slučajeva glasi, "Isus (im) reče", a ponekad i sa pitanjem
ili konstatacijom učenika. Samo je u jednom slučaju(13) izreka produljena u podužu
raspravu između Isusa i učenika. Postoji nekoliko vrsti izreka sačuvanih u Evanđelju
po Tomi, mudre izreke (poslovice), parabole, eshatološke izreke (proročanstva),
te pravila namijenjena zajednici. U ovome se dokumentu pojavljuju redoslijedom koji
ne otkriva nikakav poseban plan ili sustav. Ponekad se manje skupine izreka pojavljuju
zajedno zbog sličnosti po obliku ili asocijacijama.
Koptsko Evanđelje po Tomi prevedeno je s grčkoga. Fragmenti tog evanđelja u
izvornoj, grčkoj verziji, sadržani su u Papirusima Oxyrhynchus 1, 654 i 655, koji su
otkriveni i objavljeni početkom 20. stoljeća, no koji su prepoznati kao dijelovi Evanđelja
po Tomi tek po otkriću koptske knjižnice Nag Hammadi. Prvi od tih grčkih papirusa
sadrži izreke 26-30, 77, 31-32 (tim redoslijedom!), a druga dva sadrže izreke
1-7 i 36-40. Barem jedan od tih grčkih fragmenata proizlazi iz rukopisa napisanog
prije 200. g. n.e, što znači da se grčka verzija tog evanđelja u Egiptu koristila već
u drugom stoljeću.
Autorstvo evanđelja pripisuje se Didymosu Judi Tomi, odnosno, Judi "blizancu"
(i aramejska riječ toma i grčka didymos znače "blizanac"). U Sirijskoj crkvi, (Juda)
Toma je bio poznat kao Isusov brat koji je utemeljio crkve na Istoku, posebice u Edesi
(prema nešto kasnijoj predaji, on je putovao čak do Indije). Drugi kršćanski spisi
istočnih crkava također su se pripisivali tom apostolu; primjerice Djela Tomina, a najvjerojatnije
i Knjiga Tomina, koja je otkrivena kao dio knjižnice Nag Hammadi (II,7).
Potonji zapis, kao i Evanđelje po Tomi, najvjerojatnije su napisani u Siriji. Dvojbeno
je, međutim, da li je izvorno sastavljen na aramejskom, a tek potom prevedeni na
grčki, iako su mnoge izreke, poput najstarijih izreka iz kanonskih evanđelja, najprije
kružile na aramejskom, Isusovom jeziku.
Za velik broj izreka iz Evanđelja po Tomi nalazimo paralele u novozavjetnim
evanđeljima, u sinoptičkim evanđeljima (po Mateju, Marku i Luki), kao i u Evanđelju
po Ivanu (sličnosti s potonjim osobito su značajne; usp. npr. izreke 13, 19, 24, 38,
49, 92). Poznato je da se neke izreke nalaze i u nekanonskim evanđeljima, posebice
u Evanđelju po Hebrejima (usp. izreku 2), te Evanđelju po Egipćanima (usp. izreka
22), koja su kružila u drugom stoljeću, što potvrđuje i Klement Aleksandrijski (oko
180-200.). Izravna veza Evanđelja po Tomi s drugim nekanonskim evanđeljem ipak
je veoma upitna. Mnogo je zanimljivija veza Evanđelja po Tomi s kanonskim evanđeljima.
Dok potonji svi sadrže velike segmente narativnih materijala, u prvome nema
tragova takvih materijala. Već zbog same ove činjenice ne možemo naš dokument
smatrati eklektičkim izvatkom iz novozavjetnih evanđelja. Usporedimo li oblik i izričaj
pojedine izreke s oblikom u kojemu su one sačuvane u Novom zavjetu, u većini
se slučajeva čini kako je Evanđelje po Tomi zadržalo izvorniji oblik tradicionalne
izreke (u nekoliko slučajeva u kojima tomu nije tako, sve navodi na zaključak da je
na koptski prijevod utjecalo prevoditeljevo poznavanje novozavjetnih evanđelja), ili
da predstavlja verzije koje se neovisno temelje na izvornijim oblicima. Nešto izvorniji
i kraći oblici naročito su očiti u Tominim parabolama (usp. izreke 8, 9, 57, 63, 64,
65, 96, usp. 109).
Po svom je žanru Evanđelje po Tomi slično jednom od izvora kanonskih evanđelja,
takozvanom Izvoru Sinoptičkih Izreka (često zvanom "Q" od njemačke riječi Quelle,
"izvor"), koji su koristili i Matej i Luka. Doista, mnoge izreke pronađene u ovome dokumentu
bile su i dijelovi tog izvora novozavjetnih evanđelja. S druge strane, Evanđelje
po Tomi također sadrži i posve drugačije starije izreke, čije paralele nalazimo u
Evanđelju po Ivanu, Markovu evanđelju 4,21-25, pa čak i u Prvoj poslanici Korinćanima
(usp. izreku 17 i 1 Kor 2,9). Nadalje, izreke koje se odnose na budući dolazak Sina
Čovječjega, tako karakteristične za "Q" (usp. Lk 12,8, 10; 17,22, 24,26), uopće ne
postoje. Evanđelje po Tomi možemo, stoga, smatrati srodnom, no posve neovisnom
zbirkom izreka. U svom najizvornijem obliku, ono vjerojatno potječe iz prvog stoljeća
(nastanak "Q" obično se smješta u sredinu prvog stoljeća).
Niti koptski prijevod niti grčki fragmenti nisu očuvali to evanđelje u njegovu najstarijem
obliku. Da je tekst mijenjan u procesu prijenosa, pokazuju čak i usporedbe
s postojećim koptskim i grčkim tekstovima. Najstariji oblik najvjerojatnije je sadržavao
mudre izreke i Isusove eshatološke izreke, te brojne parabole. Te vrste izreka, čak
i one koje nemaju paralele u novozavjetnim evanđeljima (naročito parabole 97 i 98),
moguće pripadaju najstarijem sloju predaje. Dok "Q" naglašava eshatološko iščekivanje
dolaska "Kraljevstva Božjeg", Evanđelje po Tomi, u svom najstarijem obliku, naglašava
otkrivanje mudrosti, ili "Kraljevstva Očevog", putem spoznaje (gnosis) sebe
(usp. izreka 3), vođene Isusovim izrekama. Takvo shvaćanje spasenja slično je onome
izraženom u mnogim odlomcima Evanđelja po Ivanu, u kojem je otkrivanje istine i života
vezano uz Isusove riječi (Iv 6,63; 8,51). Prva izreka iz Evanđelja po Tomi programatski
to naglašava, tumačenje izreka istovjetno je pronalaženju vječnog života.
U daljnjoj povijesti i razvoju Evanđelja po Tomi, mudro tumačenje Isusovih izreka
poprima jasniji oblik pod utjecajem gnostičke teologije, iako je djelo nemoguće
pripisati nekoj posebnoj gnostičkoj školi ili sljedbi. Tema prepoznavanja sebe opširnije
je razrađena u izrekama (usp. 50,51) koje govore o spoznaji čovjekovog božanskog
porijekla, koje se ne odnosi čak ni na Adama, iako je "nastao iz velike moći" (usp.
izreku 85). Spasenje se postiže svlačenjem svega onoga što je od ovog svijeta (usp.
izreke 21, 37,56). Učenici moraju "biti samo prolaznici" u ovostranom varljivom postojanju
(usp. 42). Postojanje idealnoga gnostičkog učenika opisano je izrazom "samotnjak",
koji se odnosi na čovjeka koji je za sobom ostavio sve ono što ljudsko biće
veže uz ovaj svijet (usp. izreke 16, 23, 30 i 76). Čak i žene mogu postići taj cilj, ako
postignu "muškost" samotnog postojanja (izreka 114).
EVANĐELJE PO TOMI
II 32, 10-51,28
Ovo su tajne riječi koje je živi Isus izrekao a Juda Toma Blizanac
zapisao.
(1) I on reče, "Tko protumači ove riječi, taj neće iskusiti smrt."
(2) Isus reče, "Neka onaj tko traži ne prestane tražiti sve dok ne nađe.
Kada pronađe, naći će se zapanjen, i vladat će nad svime."
(3) Isus reče, "Ako vam oni koji vas vode kažu, 'Gledajte, kraljevstvo
je gore na nebu', tada će vas ptice nebeske preteći. Ako vam kažu,
'Ono je u moru', tada će vas preteći ribe. Kraljevstvo je zapravo u vama,
i ono je izvan vas. Kada sebe prepoznate, bit ćete prepoznati, 33 i
shvatit ćete da ste sinovi živog oca. No, ako se ne prepoznate, tad živite
u siromaštvu, i sami ste to siromaštvo."
(4) Isus reče, "Čovjek u poodmakloj dobi pitat će bez oklijevanja dijete
staro sedam dana za mjesto života, i on će živjeti. Jer mnogi koji su
prvi postat će posljednji, i postat će jedan jedini."
(5) Isus reče, "Prepoznaj ono što ti je pred očima, i otkrit će ti se ono
što je skriveno. Jer, ne postoji ništa skriveno što neće izaći na vidjelo."
(6) Njegovi ga učenici upitaše i rekoše, "Želiš li da postimo? Kako
da se molimo? Da dajemo milodare? I kako da se hranimo?"
Isus reče, "Ne lažite, i ono što vam je mrsko ne činite; jer, sve je otkriveno
pred licem neba; ne postoji ništa skriveno što neće izaći na vidjelo,
i nema te tajne koja neće biti otkrivena."
(7) Isus reče, "Blago lavu koji postane čovjek kada ga čovjek pojede;
proklet je čovjek kojega lav pojede i postane čovjekom."
(8) I on reče, "Čovjek je nalik mudrom ribaru koji je bacio svoju
mrežu u more i odatle je izvukao punu sitnih riba; i među njima pronašao
jednu veliku ribu. Mudri je ribar sve sitne ribe 34 bacio u more i bez
napora izabrao veliku ribu. Tko ima uši da čuje, neka čuje."
(9) Isus reče, "I sijač iziđe, zagrabi (sjeme), i razbaca ga. Nešto sjemenja
pade na put; dođoše ptice i pozobaše ga. Još sjemenja pade na stijenu,
ne uhvati korijena u zemlji, i ne pusti klasja. Drugo, pak, pade u trnje;
ovo uguši sjemenje, i crvi ga pojedu. A nešto sjemenja pade na dobro
tlo, i dade dobar urod, od šezdeset i sto dvadeset mjera."
(10) Isus reče, "Bacio sam vatru na svijet, i evo, sada bdijem nad
njome dok se ne rasplamti."
(11) Isus reče, "Ovo nebo će proći, i ono iznad njega će proći. Mrtvi
nisu živi i oni koji su živi neće umrijeti. Kada ste pojeli ono što je mrtvo,
učiniste ga živim. Kad nađete svoj počinak u svjetlosti, što ćete činiti?
Na dan kada ste bili jedno, postali ste dvoje. Sada kad ste dvoje,
što ćete činiti?"
(12) Učenici rekoše Isusu, "Znamo da ćeš nas napustiti. Koga da slijedimo
nakon što se to dogodi?"
Isus im reče, "Gdje god bili, krenite ka Jakovu Pravedniku, za kojeg
su stvoreni nebo i zemlja."
(13) Isus reče svojim učenicima, "Usporedite me s nečim i recite mi
komu sam nalik."
Šimun Petar mu reče, "Nalik si anđelu pravedniku."
Matej mu reče, 35 "Nalik si mudrome filozofu."
Toma mu reče, "Učitelju, moja usta uopće ne mogu izreći komu si
nalik."
Isus reče, "Nisam ja tvoj učitelj, jer si se ti opio sa zapjenjena vrutka
kojeg sam ja otvorio."
I on ga uze, povuče ga na stranu, i reče mu tri riječi. Kad se Toma
vratio drugovima oni ga upitaše, "Što ti je Isus rekao?"
Toma im reče, "Kad bi vam kazao samo jednu riječ koju mi reče,
uzeli biste kamenje i bacili ga na me; i iz kamenja bi buknula vatra i
spalila vas."
(14) Isus im reče, "Postite li, u vama će se probuditi grijeh; molite li,
bit ćete prokleti; dajete li milodare, naudit ćete svojemu duhu. Kad odete
u druge zemlje i prolazite njezinim predjelima, ugoste li vas, jedite
što vam posluže; i liječite bolesne među njima. Jer, ono što uđe u vaša
usta neće vas ukaljati, već će vas ukaljati ono što izađe iz vaših usta."
(15) Isus reče, "Kada ugledate onog koji nije rođen od žene, prostrite
se licem prema zemlji i klanjajte mu se. Taj je vaš Otac."
(16) Isus reče, "Ljudi možda misle da sam došao svijetu donijeti mir.
Ne znaju da sam neslogu došao donijeti zemlji, vatru, mač i rat. Jer, petero
će ih biti 36 u kući, troje će biti protiv dvoje, i dvoje će biti protiv
troje, otac će biti protiv sina i sin protiv oca. I oni će stajati samotno."
(17) Isus reče, "Dat ću vam ono što ni jedno oko ne vidje, i što ni
jedno uho ne ču, i što nijedna ruka ne dotaknu, i što se nikad u ljudskome
umu nije pojavilo."
(18) Učenici kazaše Isusu, "Reci nam kakav će biti naš svršetak."
Isus reče, "Znači li to da ste otkrili početak, kad tražite svršetak? Jer,
tamo gdje je početak, bit će i kraj. Blago onome koji svoje mjesto nađe
u početku; taj će spoznati kraj, i neće okusiti smrti."
(19) Isus reče, "Blago onome koji je postao prije nego je nastao. Postanete
li moji učenici i poslušate li moje riječi, ovo će vam kamenje
služiti. U Raju za vas postoji pet stabala, koja se ne mijenjaju ni ljeti ni
zimi, i kojima lišće ne opada. Onaj tko ih upozna neće iskusiti smrti."
(20) Učenici rekoše Isusu, "Pričaj nam, kakvo je kraljevstvo nebesko?"
On im reče, "Poput sjemena gorušice, najmanjeg od svog sjemenja.
Ali kad ono padne na obrađenu zemlju, iz njega izraste velika biljka koja
pruža okrilje pticama nebeskim."
(21) Marija reče Isusu, "Komu su tvoji učenici nalik?"
On reče, "Nalik su 37 djeci koja posjedaše na tuđe polje. Kada vlasnici
polja dođu, kazat će, 'Ostavite nam naše polje'. Oni će se pred njima
svući ne bi li im ga prepustili i dali im njihovo polje. Zato kažem,
ako gospodar kuće zna da će doći tat, on će ga budan dočekati, i neće
mu dopustiti da pretura po njegovom domu, njegovu kraljevstvu, i
opljačka ga. Vi, isto, bdijte suočeni sa svijetom. Velikom se snagom
oboružajte, da razbojnici nemaju pristupa, jer, nedaće koje očekujete
(sigurno) će doći. Neka se među vama nađe čovjek od razuma. Kada
urod dozrije, da hitro sa srpom u ruci dođe i požanje ga. Tko ima uši da
čuje, neka čuje."
(22) Isus vidje dojenčad kako siše, i reče svojim učenicima, "Ova
dječica koju doje, nalik su onima koji ulaze u kraljevstvo."
Upitaše ga, "Hoćemo li, ako smo kao djeca, ući u kraljevstvo?"
Isus im reče, "Kada iz dva načinite jedno, i kada postignete da unutarnje
bude kao vanjsko, i vanjsko kao nutarnje, i gornje kao donje, i
ako iz muškog i ženskog načinite jedno, tako da muško nije muško a
žensko da nije žensko; i kada stavite oči namjesto očiju, i ruku na mjesto
gdje ruka dolazi, i stopalo na mjesto stopala, i obličje na mjesto obličja,
tada ćete ući u [kraljevstvo]." 38
(23) Isus reče, "Vas ću izabrati, jednoga od tisuću, i dvoje od deset
tisuća, i stajat će kao jedan jedini."
(24) Njegovi mu učenici rekoše, "Pokaži nam mjesto gdje prebivaš,
jer neophodno nam je tražiti ga."
On im reče, "Tko ima uši, neka čuje. U čovjeku od svjetla je svjetlost,
i on cijeli svijet osvjetljava. Kada on ne svijetli, tad je tama."
(25) Isus reče, "Ljubi brata svoga kao dušu svoju, čuvaj ga kao zjenicu
svoga oka."
(26) Isus reče, "Vidiš trun u oku brata svojega, a u vlastitome ne vidiš
balvan. Kada izvadiš balvan iz svojega oka, jasno ćeš vidjeti kako
da izvadiš trun iz bratovog."
(27)
Ako Sabat ne uzimate kao Sabat, Oca nećete vidjeti."
(28) Isus reče, "Stadoh nasred svijeta i ukazah im se u tijelu. Sve ih
nađoh opijene; među njima ne nađoh nijednoga koji je žedan. I moja se
duša ražalosti nad sinovima čovječjim, jer u svojemu srcu oni su slijepi
i ne posjeduju vid; prazni su došli na ovaj svijet, i prazni ga žele napustiti.
No, sada su opijeni. Kada se okanu svojega vina, tek tada će se
pokajati."
(29) Isus reče, "Kada se tijelo pojavi radi duha, to je čudo. Ali kada
se duh pojavi radi tijela, tada je to čudo nad čudima. Uistinu, čudim se
39 kako se to veliko bogatstvo našlo usred tog siromaštva."
(30) Isus reče, "Gdje su tri boga, tamo su bogovi. Gdje su dva ili jedan,
tamo sam ja s njime."
(31) Isus reče, "Nitko nije prorok u svojemu selu; nijedan liječnik ne
liječi one koji ga poznaju."
(32) Isus reče, "Grad sagrađen i utvrđen na visokom brdu, ne može
pasti, niti se može sakriti."
(33) Isus reče, "Sa krovova svojih razlasite ono što svojim ušima čujete.
Jer, nitko ne pali svjetiljku da bi je pokrio, niti je sakriva, već je postavlja
tako da svatko tko uđe i izađe vidi njezino svjetlo."
(34) Isus reče, "Ako slijepac vodi slijepca, obojica će pasti u jamu."
(35) Isus reče, "Nitko ne može ući u kuću snažnoga čovjeka i silom je
zauzeti a da mu prvo ne sveže ruke; tek tada mu (može) kuću opljačkati."
(36) Isus reče, "Ne brinite se od zore do mraka, i od mraka do zore
što ćete odjenuti."
(37) Njegovi učenici rekoše, "Kada ćeš nam se razotkriti i kada ćemo
te vidjeti?"
Isus reče, "Kada se razgolitite bez osjećaja stida, i kada svoju odjeću
stavite pod noge poput malene djece, i izgazite je, tek tada [ćete vidjeti] sina onog živoga, i nećete se uplašiti."
(38) Isus reče, "Često ste željeli čuti ove riječi koje vam govorim, a
nemate ih od koga drugoga čuti. Doći će dan kada ćete me tražiti (a) nećete
me naći."
(39) Isus reče, "Farizeji i pisari uzeli su ključeve spoznaje (gnosis) i
sakrili ih. Oni sami u nju nisu stupili, niti su pustili one koji su to poželjeli.
Ali vi budite mudri kao zmije i nevini kao golubice."
(40) Isus reče, "Trs bijaše posađen izvan Oca, no kako ne bje učvršćen,
bit će iščupan s korijenom i uništen."
(41) Isus reče, "Tko god ima nešto u ruci, dat će mu se još, a onome
tko nema ništa, uzet će se i ono malo što ima."
(42) Isus reče, "Budite prolaznici."
(43) Učenici mu rekoše, "Tko si ti, da nam takve stvari govoriš?"
postajete nalik židovima, koji (ili) vole stablo a mrze njegov plod, (ili)
vole plod a mrze stablo."
(44) Isus reče, "Tko na Oca huli, bit će mu oprošteno, i tko na Sina
huli, bit će mu oprošteno, no onome tko huli na Duha Svetoga, neće biti
oprošteno, niti na zemlji niti na nebu."
(45) Isus reče, "Grožđe se ne bere sa trnja, niti se smokve beru s češljike,
jer oni ne donose ploda. Dobar čovjek 41 iz svoje riznice iznosi
dobro; zao čovjek zlo iznosi iz svoje riznice, koja je njegovo srce, i zle
riječi govori. Jer, iz obilja srca on iznosi zlo."
(46) Isus reče, "Od onih koji su rođeni od žene, od Adama do Ivana
Krstitelja, nema većega od Ivana Krstitelja koji (pred njim) ne bi trebao
oboriti pogled. No ja vam rekoh, tko god među vama postane dijete,
upoznat će kraljevstvo, i postat će većim od Ivana."
(47) Isus reče, "Nemoguće je jednom čovjeku jahati dva konja, (ili)
napeti dva luka. I niti jedan sluga ne može služiti dvojici gospodara;
osim ako jednog ne poštuje, a drugoga ne prezire. Nitko ne pije staro vino
a da odmah potom želi kušati novo. I ne ulijeva se novo vino u stare
mjehove, da se ne raspuknu; ne ulijeva se niti staro vino u novi mijeh,
da se ne pokvari. Ne prišiva se stara krpa na novo ruho, jer bi se rasparalo."
(48) Isus reče, "Ako dvoje sklopi mir u istoj kući, reći će brdu, 'Pomakni
se', i ono će se pomaknuti."
(49) Isus reče, "Blago samotnima i izabranima , jer vi ćete naći kraljevstvo.
Iz njega ste došli, i u nj ćete se vratiti."
(50) Isus reče, "Kada vas pitaju, 'Odakle dolazite?', recite im, 'Došli
smo iz svjetlosti, iz mjesta gdje se svjetlost sama iz sebe rađa, [sama
sebe] ustoličuje, 42 i kroz lik se njihov očituje'. Ako vas pitaju 'Tko
ste?', odgovorite, 'Mi smo njegovi sinovi, i odabranici živoga Oca'.
Ako vas pitaju, 'Koji je znak Oca vašega u vama?', kažite im, 'Kretanje
i spokoj'."
(51) Njegovi mu učenici rekoše, "Kada će mrtvima biti dan spokoj,
i kada će doći novi svijet?" On im reče, "Ono što iščekujete već je došlo,
ali vi to ne prepoznajete."
(52) Njegovi mu učenici rekoše, "Dvadeset i četiri proroka govorilo
je u Izraelu, i svi su oni govorili u tebi."
On im reče, "Izostavili ste živoga koji je pred vama, i (samo) ste govorili
o mrtvima."
(53) Njegovi mu učenici rekoše, "Je li obrezivanje potrebno ili nije?"
On im reče, "Da je potrebno, otac bi ih već obrezane u njihovoj majci
začinjao. No, istinsko obrezivanje, u duhu, posvema je postalo potrebno."
(54) Isus reče, "Blago siromašnima, jer vaše je kraljevstvo nebesko."
(55) Isus reče, "Tko ne mrzi svojega oca i majku svoju ne može mi
biti učenikom. I tko ne mrzi svoju braću i sestre, i ne uzme križ svoj poput
mene, neće me biti dostojan."
(56) Isus reče, "Tko god je spoznao ovaj svijet, otkrio je truplo, a tko
je truplo otkrio, ovaj ga svijet nije dostojan."
(57) Isus reče, "Kraljevstvo je Očevo poput čovjeka koji ima [dobro]
sjeme. Neprijatelj je njegov došao pod okriljem noći 43 i među dobro
sjeme zasijao korov. Čovjek nije dozvolio da taj korov počupaju; reče
im, 'Brinem se da ćete, čupajući korov, s njim počupati i pšenicu'. Jer,
na dan žetve korov će postati vidljiv; i tad će ga počupati i spaliti."
(58) Isus reče, "Blago onome koji je patio, jer on je pronašao Život."
(59) Isus reče, "Gledajte živoga dok ste živi, kako ga ne biste poslije
smrti uzaludno pokušavali naći."
(60)
reče svojim učenicima, "Zašto ovaj čovjek nosi janje?"
Odgovoriše mu, "Da ga ubije i pojede."
On im reče, "On ga neće pojesti dok je ono živo, nego tek kada ga
ubije i kada ono postane leš."
Rekoše mu, "Drugačije to ne može učiniti."
On im reče, "I vi isto, potražite sebi mjesto pokoja, kako ne biste postali
leš i bili pojedeni."
(61) Isus reče, "Dvoje će na jednom krevetu počivati, jedno će umrijeti,
drugo će živjeti."
Saloma upita, "Tko si ti, čovječe, da ... na moj krevet liježeš i za mojim
stolom jedeš?"
Isus joj reče, "Ja sam onaj koji je postao od nepodjeljivog. Dano mi
je nešto od mog Oca."
<...> "Tvoja sam učenica."
<...> "Zato kažem, ako je uništen, bit će ispunjen svjetlom, no ako se
podijeli, postat će ispunjen tamom."
(62) Isus reče, "Svoja otajstva govorim onima [koji su dostojni 44
mojih] otajstava. Ono što čini tvoja desnica, neka ti ljevica ne zna."
(63) Isus reče, "Bio jednom bogat čovjek, koji je imao mnogo novca.
Rekao je, 'Upotrijebit ću svoje bogatstvo da sijem, žanjem, sadim, i
punim svoja skladišta plodom, da mi ništa ne nedostaje'. Tako je mislio
u svojemu srcu - i te je noći umro. Tko ima uši neka čuje."
(64) Isus reče, "Neki čovjek je imao goste. Kad je pripravio večeru,
poslao je slugu da pozove goste. Sluga pođe prvome, i reče mu, 'Moj
gospodar te poziva'. A ovaj reče, 'Potražujem novac od nekih trgovaca
i oni večeras k meni dolaze, da prime moj nalog. Morat ću, uz ispriku,
izostati sa večere'. Sluga pođe drugome, pa mu reče, 'Moj Gospodar te
poziva'. Ovaj mu reče, 'Upravo sam kupio kuću, i tamo me trebaju na
jedan dan. Neću imati vremena'. Sluga pođe trećemu, te mu kaže, 'Moj
gospodar te poziva'. Ovaj mu reče, 'Prijatelj mi se ženi, i ja moram pripremiti
sve za svadbu. Ne mogu, stoga, doći, i ispričavam se za večeru.'
Sluga pođe četvrtome, i reče mu, 'Moj gospodar te poziva'. Ovaj
mu reče, 'Kupio sam imanje, i upravo krećem prikupiti najamninu. Ne
mogu, stoga, doći, i ispričavam se za gozbu'. Sluga se vrati i kaza gospodaru,
'Oni koje si pozvao na večeru, ispričavaju se'. Gospodar reče
sluzi, 'Iziđi van na ulice, i dovedi sve koje nađeš, da večeraju'. Kupci i
trgovci neće kročiti na mjesta mojega Oca." 45
(65) On reče, "Jedan častan čovjek imao je vinograd. Dao ga je u
zakup seljacima, da u njemu rade, kako bi on kasnije od njih preuzeo
urod. I posla svog slugu zakupcima po urod. Ovi zgrabiše slugu, pretukoše
ga, i zamalo ubiše. Sluga se vrati i ispriča to gospodaru. Gospodar
reče, 'Možda ih nije prepoznao'. I pošalje drugog slugu, a zakupci i njega
pretuku. Tada im vlasnik pošalje svojega sina, i reče, 'Možda će mog
sina poštovati'. Kako su zakupci znali da je on taj koji će naslijediti vinograd,
oni ga dohvate, i ubiju. Tko ima uši, neka čuje."
(66) Isus reče, "Pokažite mi kamen kojeg zidari odbaciše. Taj kamen
je kamen temeljac."
(67) Isus reče, "Tko poznaje sve, a još osjeća u sebi nedostatak, taj
je u potpunosti nedostatan."
(68) Isus reče, "Blago vama ako vas mrze i progone. Gdje god vas
progonili, neće pronaći to mjesto."
(69) Isus reče, "Blago progonjenima u svojim srcima. To su oni koji
su uistinu prepoznali Oca. Blago gladnima, jer će se željnome trbuh
napuniti."
(70) Isus reče, "To što imate spasit će vas, ako iz sebe to porodite. To
što nemate u sebi ubit će vas, ako u sebi to nemate."
(71) Isus reče, "Ja ću [ovu] kuću [razoriti], i nitko je neće moći opet
izgraditi [...]" 46
(72) [Jedan čovjek] mu [reče], "Kaži mojoj braći da posjed mog oca
sa mnom podijele."
On mu reče, "O, čovječe, tko je mene postavio za djelitelja?"
Okrene se svojim učenicima i reče im, "Jesam li ja netko tko dijeli?"
(73) Isus reče, "Žetva je obilna, no žetelaca je malo. Molite, zato,
Gospoda da pošalje žetelaca za žetvu."
(74) On reče, "Gospodine, mnogo ih je oko bunara, no u njemu nema
vode."
(75) Isus reče, "Mnogi stoje pred vratima, ali samotnici su ti koji će
ući u bračnu ložnicu."
(76) Isus reče, "Kraljevstvo Očevo je poput trgovca koji je među robom
pronašao biser. Trgovac bijaše mudar. Prodao je svu robu, a biser
kupio za sebe. Tražite i vi njegovo vječno i trajno blago, gdje moljac ne
dolazi da izjeda, niti crv da razara."
(77) Isus reče, "Ja sam svjetlost nad svime. Ja sam sve. Iz mene je
sve poteklo, i sve se k meni vratilo. Rascijepite komad drveta, i ja sam
ondje. Podignite kamen, i tamo ćete me naći."
(78) Isus reče, "Zašto ste došli u pustinju? Vidjeti trsku kako se na
vjetru savija? Vidjeti čovjeka u krasne haljine obučena, [poput vaših]
kraljeva i 47 odličnika? Oni nose krasne haljine, a ne mogu prepoznati
istinu."
(79) Jedna žena iz mnoštva mu reče, "Blagoslovljena je utroba koja
te nosila i njedra koja su te dojila."
On [joj] reče, "Blagoslovljeni su oni koji su čuli Očevu riječ i uistinu
je očuvali. Jer doći će dani kad ćete reći, 'Blagoslovljena utroba koja
nije začela i njedra koja nisu dojila.'"
(80) Isus reče, "Tko je spoznao svijet, otkrio je tijelo, no onaj tko je
otkrio tijelo, svijet ga nije dostojan."
(81) Isus reče, "Neka bude kralj onaj tko se obogatio, a tko ima moć,
neka je se odrekne."
(82) Isus reče, "Tko je blizu meni, taj je blizu vatri, a tko je od mene
daleko, daleko je od Kraljevstva."
(83) Isus reče, "Ljudima su slike vidljive, no svjetlo u njima skriveno
je u slici Očeva svjetla. On će se ljudima objaviti, no slika će njegova
ostati skrivena njegovom svjetlošću."
(84) Isus reče, "Kad vidite svoj lik, vi se radujete. No, kada ugledate
svoj lik koji je prije vas nastao, i koji niti umire niti biva vidljivim, što
li ćete morati podnijeti!"
(85) Isus reče, "Adam je nastao iz velike moći i iz velikog bogatstva,
ali nije vas postao dostojan. Jer, da je postao dostojan, ne [bi okusio]
smrti."
(86) Isus reče, "[Lisice 48 imaju svoje jazbine] i ptice imaju svoja
gnijezda, ali Sin Čovječji nema gdje da osloni glavu i otpočine."
(87) Isus reče, "Jadno je tijelo koje o tijelu ovisi, i jadna je duša koja
ovisi o oboma."
(88) Isus reče, "Anđeli i proroci će doći k vama, i dati vam ono što
(već) imate. I vi sami, dajte im ono što imate, i kažite sami sebi, 'Kada
će doći da prime ono što je njihovo?"
(89) Isus reče, "Zašto perete vanjsku stranu kaleža? Zar ne shvaćate
da je isti onaj koji je stvorio njegovu nutrinu, stvorio i vanjštinu?"
(90) Isus reče, "Dođite k meni, jer moj je jaram lagan, a moja vlast
blaga, i naći ćete za sebe spokoj."
(91) Oni mu rekoše, "Reci nam tko si, da u tebe možemo vjerovati."
On im reče, "Ispitujete lice neba i zemlje, a ono koje pred vama stoji
niste prepoznali, niti znadete ispitati ovaj trenutak."
(92) Isus reče, "Tražite i naći ćete. Pa ipak, nešto ste me bili pitali što
vam tad nisam rekao. Sada vam to želim reći, a vi ne pitate."
(93) < Isus reče,> "Ne dajte psima ono što je sveto, da ga ne bace u
gnoj. Ne bacajte biserje pred svinje, da ga... ne [...]."
(94) Isus (reče), "Tko traži, naći će, a [tko kuca], otvorit će mu se."
(95) [Isus reče], "Ako imate novaca, 49 ne lihvarite njime, već [ga]
dajte onomu koji vam ga neće vratiti."
(96) Isus reče, "Kraljevstvo Očevo je poput one žene koja je uzela
malo kvasca, [sakrila] ga u tijesto, pa iz njega izmijesila velike hljebove.
Tko ima uši neka čuje."
(97) Isus reče, "Kraljevstvo [Očevo] je poput one žene koja je nosila
[ćup] pun brašna. Dok je išla putem, još uvijek daleko od kuće, drška
je ćupa pukla, i brašno se za njom rasulo [po] putu. Nije to znala; nezgodu
nije primijetila. Kada je došla kući, stavila je ćup na zemlju i našla
ga praznim."
(98) Isus reče, "Kraljevstvo Očevo je poput onog čovjeka koji je naumio
ubiti moćnika. U vlastitoj je kući isukao mač, i zario ga u zid kako
bi doznao je li mu ruka dovoljno snažna. Potom je ubio moćnika."
(99) Učenici mu kazaše, "Vani su tvoja braća i tvoja majka."
On im reče, "Ovi ovdje, koji vrše volju mojeg Oca, to su moja braća
i moja majka. Oni su ti koji će ući u kraljevstvo mojega Oca."
(100) Pokazaše Isusu zlatnik i rekoše mu, "Carevi ljudi traže od nas
porez."
On im reče, "Caru podajte carevo, Bogu Božje, a ono što je moje,
meni podajte."
(101)
ne može mi postati [učenikom]. I tko [ne] ljubi svog [oca] i majku svoju
kao ja, ne može mi postati [učenikom]. Jer moja majka [...], 50, no
[moja] je istinska [majka] ona koja mi je dala život."
(102) Isus reče, "Jao farizejima, jer oni su isto što i pas koji leži u jaslama
među volovima, jer, niti on jede, niti volovima [daje] jesti."
(103) Isus reče, "Sretan je čovjek koji zna kada će doći razbojnici,
koji zna kad da ustane, prikupi svoje oružje i naoruža se prije nego napadnu."
(104) Rekoše Isusu, "Hajde da danas molimo i postimo."
Isus reče, "Kakav sam to grijeh počinio, i u čemu sam to poražen?
Ali kad mladoženja izađe iz svadbene ložnice, neka tada poste i mole."
(105) Isus reče, "Tko poznaje oca i majku, zvat će ga sinom bludnice."
(106) Isus reče, "Kada iz dvoga načinite jedno, postat ćete sinovi čovječji;
i kada kažete, 'Brdo pomakni se', ono će se pomaknuti."
(107) Isus reče, "Kraljevstvo je poput pastira sa stotinu ovaca. Jedna,
najveća od njih, zaluta. On ostavi devedeset i devet (i) krene u potragu
za tom jednom, da je pronađe. Nakon svih muka, on reče ovci, 'Ljubim
te više od onih devedeset i devet.'"
(108) Isus reče, "Tko pije iz mojih ustiju, postat će kao ja. Ja sam postat
ću on, i ono što je skriveno tad će mu se razotkriti."
(109) Isus reče, "Kraljevstvo je poput čovjeka koji je u svom polju
imao [zakopano] blago za koje nije znao. I [nakon] smrti, ostavi ga u
nasljedstvo svojemu [sinu]. Sin nije znao [za to blago]. Preuzeo je polje
51 i prodao [ga]. Onaj koji gaje kupio krenuo je orati i [pronašao] blago.
I davao je poslije novac uz kamate kome god ga bijaše volja."
(110) Isus reče, "Tko je pronašao svijet i obogatio se, neka se odrekne
svijeta."
(111) Isus reče, "Nebo i zemlja pred vama će se smotati, i onaj tko
živi od živoga neće iskusiti smrti." Ne kaže li Isus, "Tko sebe pronađe,
svijet ga nije dostojan"?
(112) Isus reče, "Jao tijelu koje je ovisno o duši; jao duši koja je ovisna
o tijelu."
(113) Učenici mu rekoše, "Kada će doći Kraljevstvo?"
'Evo ga ovdje', ili, 'Eno ga ondje'. Kraljevstvo se Očevo razastire zemljom,
ali ljudi ga ne vide."
(114) Šimun Petar im reče, "Neka Marija ode od nas, jer žene nisu
dostojne života."
Isus reče, "Ja sam ću je voditi da je učinim muškom, kako bi i ona
postala živim duhom poput vas muškaraca. Jer, svaka žena koja sebe
učini muškom, ući će u Kraljevstvo nebesko."
Evanđelje po Tomi
