среда, 11. октобар 2017.

ZABLUDE



Postavlja se pitanje: Ko i kako uči našu decu?
Roditelji, obrazovni ili religijski sistem?
Roditelji, najmanje.
Najveći uticaj imaju obrazovni i religijski sistem.
Čak su i roditelji učeni kroz taj sistem, a malo i od predaka.
Da se malo pozabavimo ovim nametnutim sistemima: obrazovnom i religijskom.
Do pre 300-400 godina narod je bio nepismen. Čak su i velmože bile nepismene iliti funkcionalno nepismene.
Vladari i njihove obitelji su imali nekakva znanja preneta sa kolena na koleno.
Đorđe Branković, alijas Leonardo da Vinci, je sve to promenio.
Uvedene su akademije, gde su polaznike obučavali alhemičari, i nastao je religijski sistem, gde su polaznike obučavali ezoteristi, vrači, šamani.
Oba sistema su lažna, al su postali neprikosnoveni – dogme.
Sve što se učilo bilo je lažno.
To je dovelo do opšteg haosa, da čak i današnja crkva podržava Darvinovu teoriju, a mnogi naučenjaci je odbacuju i podržavaju Boga.
Stanje apsurda, koje najviše odgovara dogmama.
Narod ne sme da progleda, da se upozna sa istinom, jer bi dogme, njihove vrhuške, izgubile svoje privilegovane statuse i sve benifitete, koji ti statusi nose sa sobom.
A gde je istina?
Istina je da je Majka stvorila bića od zemlje, da im je otac dao svoju dušu, a da ih je sin ogrnuo astralom(duhom).
Ali to narod ne sme da sazna i da shvati.
Zbog tih svih dogmatskih laži imamo apsurde.
Religije, u današnjem obliku, su nastale posle Berlinskog kongresa.
Tada su nastale rimokatolička(grčka), pravoslavna i islamska religija.
Ovo što dogme laprdaju a nekakvom ranom stvaranju je baš laprdanje.
SPC-u odgovara da su Nemanjići državotvorci i ustanovitelji Srbije, i proglasili su ih za svece, jer su nasledili bogatstvo Nemanjića(svi dvori su postali manastiri).
U dogovoru sa rimokatolicima i islamistima, podržavaju tu tezu, a ne mešaju se u druge dve religije.
Tako je došlo do toga da je Lazar proglašen za sveca, a on se borio na Kosovu Polju, protiv Srba iz Bosne, koje je predvodio srbski kralj – Tvrtko Kotromanić.
Turci nikada nisu postojali dok ih Srbi nisu stvorili.
To su potureni, kako su ih Srbi iz Srbije nazivali, jer su Srbi iz Bosne bili pravoverci.
Od tih pravoveraca je stvoren Islam.
Stvoreni su Turci.
Oni su naselili Sorabiju, južnu Srbiju.
Da su Turci vladali Srbijom i 50 godina, mi bi smo danas bili Turci i govorili bi turskim jezikom.
U Turskoj danas ima preko 10.000.000 Srba, i znaju svoje poreklo, a u Srbiji nema ni jednog Turčina.
Treba li veći dokaz od ovog?
Srbski stećci, krajputaši, u svim delovima sveta, od ekvatora ka severu, govore o tome da je sve to nekada bilo srbsko carstvo.
To niko ne može da pobije.
Srbski toponimi na tim prostorima svedoče o tome.
Treba li vam veći dokaz od toga za ovo što ja slovim?
U ime Oca i Majke i Sina
Oslobođen i slobodan

понедељак, 25. септембар 2017.

ZAPAŽANJA

Manipulacija je najubojitije oružje današnjice.
Počevši od TV-a, radija, novina do interneta, svuda je zastupljena manipulacija.
Ljudi su podložni manipulaciji i čak uživaju da neko manipuliše sa njima.
Ljudi brane tuđe stavove i laži, jer nemaju sopstvenih stavova.
Brane ih čak po cenu života, jer bože moj, oni su to pročitali, jer su to izneli nekakvi dr, mr, fan-ču.
Jedna od najsvežijih manipulacija je - Zemlja je ravna ploča.
Pojavi se neki drmrfanču i počne da se prolupava o ravnoj ploči, a između ostalog navodi argument simbol u UN
un.
Ti drmrfanču izgleda da ne znaju da postoji pogled spreda, sa strane i odozgo.
Postavljaju nebulozno pitanje - zašto se ne vidi oblik zemlje sa satelita?
Pa da bi se video pravi oblik, taj satelit mora da bude mnogo više udaljen, a onda bi se videlo da je zemlja jajastog oblika.
Da je jajastog oblika to mogu da primete svi oni koji posmatraju izlazak sunca u različitim godišnjim dobima.
Ima još jedna nebuloza da - Na Mesecu žive ljudi sa Zemlje.
Mnogi zanemaruju činjenicu, da do Meseca nikako ne može da se dođe(Apolo i ona druga sranja su laž) jer je Zemlja obavijena Van Alenovim prstenima.
Nema potrebe da vam objašnjavam te prstenove, jer o njima sve možete da nađete na netu.
Još jedna nebuloza - Kemtrejls.
Kada su se pojavili tragovi kemtrejlsa na nebu? pre dvanaestak godina.
Šta su ti tragovi ustvari?
Moram da vam pojasnim pre toga da su ti vajni drmrfančui, pod uticajem Majanskog kalendara, umislili da će da dođe do Smaka sveta 21.12.2012.godine, pa su želeli da naprave plazmatični ekran preko neba, a onda da projektuju Hristosa.
Sve je to bilo povodom akcije Plavi zrak.
Sve se to izjalovilo, ali su onda servirali priču o trovanju, jer sa uplašenim ljudima se najlakše manipuliše.
Priče podgrevaju p(l)aćenici, a budale prihvataju i šire.
Tako je bilo i sa umišljenim tipom, zašto umišljen?, jer veruje da je inkarnacija Hristosa - Dejvid Ajkom.
Ta budaletina je servirala tezu da su nas zaposeli entiteti, da se engleska kraljica pretvara u gmaza, itditd.
Sve je to podređeno strahu ljudi.
Moram da vam objasnim jednu stvar.
Neki ljudi koji su doživeli kliničku smrt, vide zle ljude sa repovima.
E odatle ta priča o reptilima.
UFO iliti leteći tanjiri.
Ne postoje vanzemaljci u našoj Galaksiji.
Ti UFO objekti koji se viđaju s vremena na vreme, potiču još od Hitlera, mada ima i savremenih.
Šuplja zemlja - Agarta.
Zemlja nije šuplja i nema života ispod zemljine kore. Ljudskog života.
Sve su te priče potekle od lude narkomansko pederske lezbejske sekte - teozofa.
Ideologija 20 i 21 veka je ideologija te sekte.
HAARP – uticaj na vremenske (ne)prilike.
Još jedna podvala vladara iz senke.
HAARP je niskofrekventni generator, proizvod zločinca Nikole Tesle, a isključivo utiče na ponašanje ljudi. Zločinac je celog svog života, kao i svi drugi teozofi, radio na porobljavanju čovečanstva.

Mislite da ste se probudili?
Niste, dokle god verujete raznoraznim drmrfančuima.

четвртак, 21. септембар 2017.

Vesica pices

Vesica pices





Camilla Läckberg

Camilla Läckberg
Devet milijuna ljudi živi u Švedskoj. Tri milijuna ih je kupilo neku od knjiga Camille Läckberg. Ili, možda, ne baš tri milijuna u brojku, ali je svakako toliko primjeraka njezinih knjiga prodano u Švedskoj. Uglavnom, koliko god ga voljeli, zaboravite Stiega Larssona, barem kada je u pitanju tiraža; Camilla Läckberg je, naime, najprofitabilniji švedski pisac svih vremena. Nikad čuli za nju? Niste jedini.
Njezin prvi krimić, “Ledena princeza”, upravo je objavljen u Hrvatskoj, u izdanju zagrebačkog VBZ-a, a svidjet će se svima koji vole Agathu Christie. Atmosfera u Camillinim romanima nije, naime, toliko mračna kao kod Stiega Larssona; više ćete se osjećati kao da ste ušetali u švedsku verziju “Ubojstava u Midsomeru” – radnja se odvija u ribarskom selu, Fjällbacki, 140 kilometara sjeverno od Göteborga, inače rodnom mjestu 37-godišnje spisateljice koje je, preko noći, od turističkog mjestašca s tisuću stanovnika postalo dobro znano ime na literarnoj karti.
“Ledena princeza” počinje kako joj sugerira i ime – doslovce ledeno. Usred zime, u osamljenoj kući, usred švedske divljine, pronađena je mrtva mlada žena, u kadi punoj smrznute vode. Žile na rukama su joj prerezane, no smrt ne izgleda kao samoubojstvo. Alexandra je, naime, bila mlada, bogata, lijepa i sretno udana.
Žena koja ju pronalazi je njezina prijateljica iz djetinjstva Erica Falck. Vratila se u rodnu Fjällbacku kako bi dovršila knjigu i, možda, prodala kuću u kojoj su ona i sestra odrasle. Umjesto knjige, Erica počinje pisati nekrolog prijateljici, no putem, uz pomoć policajca Patrika, otkriva da je Alex zapravo ubijena i da pitoma Fjällbacka krije strašnu tajnu iz prošlosti…
Otkako je “Princeza” objavljena, prošlo je osam godina. U međuvremenu, Camilla Läckberg objavila je čak 11 knjiga – sedam krimića koji zajedno tvore serijal o ubojstvima u Fjällbacki, jednu novelu, dvije kuharice i ovoga ljeta dječju knjigu, a na putu je i osmi nastavak o istražiteljima zločina Erici i Patriku. Njezini romani prodani su u svijetu u sedam milijuna primjeraka, u 35 zemalja, prevedeni na više od 30 jezika, a 2009. godine časopis Bookseller svrstao ju je na šesto mjesto ljestvice najčitanijih autora u Europi, odmah uz Stiega Larssona, Stephenie Meyer i Dana Browna. Prilično impresivno.
Ipak, prva stvar koja vam upadne u oči, dok surfate internetom i istražujete kako se razvijala Camillina karijera, zapravo je vrlo banalna. Možda čak pomalo i glupava. Camilla, naime, uopće ne izgleda kao Šveđanka. Iako su joj romani prepuni visokih, plavokosih i prelijepih žena, modernih valkira naoružanih pameću, toplinom i laptopom, Camilla Läckberg je lijepa, ali tamnoputa i tamnokosa. Sušta suprotnost švedskom klišeju na koji smo navikli gledajući Ingrid Bergman, Gretu Garbo, Britt Ekland, Anitu Ekberg, Lenu Olin, Agnethu Fältskog iz Abbe ili Marie Fredriksson iz grupe Roxette.
“Tipična je zabluda da su sve Šveđanke plave i visoke. Ja sam Šveđanka, ali sam brineta i prosječne visine”, odgovara nam Camilla koja se pristala predstaviti svojim hrvatskim čitateljima, odgovarajući mailom između američke turneje i priprema za objavu svoje prve dječje knjige.
No, dobro. Očito je vrijeme za razbijanje predrasuda. Uostalom, s predrasudama se borila i sama spisateljica, i to uglavnom svojim vlastitima. Camilla Läckberg oduvijek je, naime, maštala o tome da će pisati krimiće. Kad kažemo oduvijek, mislimo od njezine četvrte ili pete godine života - voljela pričati priče i crtati, a potom svoje priče i crteže slagati u knjige. Prvu takvu knjigu, koju je nazvala “Tomten” (Goblin) napisala je, ilustrirala i sastavila, a potom i distribuirala po Fjällbacki. Radnja? Djed Mraz je ubio svoju suprugu. Gdje su, zaboga, nestali zmajevi, princeze i prinčevi, vječna opsesija svake prave male djevojčice?
“Ne mislim da je moja fascinacija mračnim temama povezana sa spolom. I svakako bi i djevojčice i dječake odmalena trebalo poticati da razvijaju maštu”, objašnjava autorica. Vješt bi psihijatar u toj opčinjenosti ubojstvima sigurno pronašao mnogo toga zanimljivog, no Camilla Läckberg za terapiju nije zainteresirana. Mogao bi je, naime, “izlječiti”, a to bi upropastilo njezinu izuzetno uspješnu spisateljsku karijeru.
Iako je ambiciozno krenula, pisanja je, međutim, za Camillu dugo vremena bio samo san. Studirala je ekonomiju na Sveučilištu Göteborg, a nakon diplome preselila u Stockholm, gdje je živjela par godina radeći kao ekonomistica u tvrtki koja se bavi energetikom. Dosta dosadno. Dosta nesretno. I dalje je maštala da postane spisateljica. I onda, konačno, jednog Božića, suprug, majka i brat poklonili su joj tečaj pisanja krimića, koji je organizirala udruga pisaca Ordfront. Na tečaj su bile “pozvane” isključivo žene. Bio je to pokušaj da se poveća broj žena pisaca krimića u Švedskoj. Prijavilo se njih 12 – dvije su uspjele kasnije objaviti romane, a samo je jedna od njih postala literarna zvijezda.
Dok je pohađala tečaj, započela je priču koja će prerasti u “Ledenu princezu”. Mentor, i sam pisac krimića, Peter Gissy, savjetovao je Camilli da radnju smjesti u okolinu koju dobro poznaje i tako je njezin dom iz djetinjstva, Fjällbacka, postao poprište okrutnog umorstva. No može li se pisanje doista naučiti na tečaju?
“Mislim da svatko tko ima priču za ispričati može postati pisac. Na tečaju pisanja krimića naučila sam, međutim, kako sastaviti strukturu priče; kako da ona bude pitka”, objašnjava nam.
Ideja za “Ledenu princezu” kuhala se u spisateljičinoj glavi nekoliko godina, sve otkako je na televiziji gledala prilog o zastari za ubojstva koja u Švedskoj nastupa nakon 25 godina. Počela je razmišljati o tome što se događa kad vrijeme za kazneni progon zločinca počne istjecati – što se događa u obitelji žrtve, a što u ubojici… To je postao kostur romana. Erica je bila prvi lik kojeg je kreirala, no negdje na sredini knjige je shvatila da joj treba još jedan glavni lik – nije bilo šanse, naime, da osoba koja nije policajac lunja uokolo i istražuje zločine. Tako se rodio Patrik.
Ericu je Camilla namjerno učinila pet godina starijom od sebe kako joj ne bi previše sličila. No, bez sumnje, Erica je mnogo posudila od Camille, ako zanemarimo boju kose i visinu.
“Imamo, naravno, zajedničkih osobina – obje smo tvrdoglave, obje smo spisateljice i obje smo udane za policajce”, šali se Camilla. Erica i Patrik – bez brige, to je sve što ćemo otkriti o radnji romana – u jednom trenutku postaju par, a njihovo partnerstvo u zločinu i u životu nastavilo se u još šest objavljenih i jednoj neobjavljenoj knjizi. U jednom od romana Camilla je Erici “posudila” i svoje iskustvo postporođajne depresije nakon rođenja drugoga djeteta, a i rođenje prvoga djeteta, sina Willea, bilo je gusto isprepleteno s pričama koje je tipkala.
Naime, “Ledena princeza” rođena je iste godine, 2002., kada je i Camilla rodila svog prvog sina, Willea, a objavljena godinu kasnije. Prvi je roman napisala radeći puno radno vrijeme kao ekonomistica, drugi roman, “Predikanten” (Propovjednik) dovršila je dok je bila na porodiljnom dopustu s drugim djetetom, kćerkicom Mejom. U međuvremenu je dobila otkaz, ali i čvrsto odlučila da će slijediti svoj san i postati spisateljica. Godine 2005. uslijedio je treći nastavak umorstava u Fjällbacki, “Stenhuggaren” (Kamenorezac), a 2006. godine “Olycksfågeln”, u slobodnom prijevodu “Zlokobna ptica”.
U travnju 2007. na red je došao njezin peti roman, “Tyskungen” (Njemačko dijete), a u svibnju 2008. objavila je čak dvije nove knjige: jedna je bila “Sjöjungfrun” (Sirena), šesta knjiga u serijalu o Patriku i Erici, a druga je bila kuharica koju je objavila u suradnji s kuharskom zvijezdom i prijateljem iz djetinjstva Christianom Hellbergom, “Okusi iz Fjällbacke”, odnosno “Smaker från Fjällbacka”. U međuvremenu je napisala i sedmi krimić, “Fyrvaktaren” (Svjetioničar), potom novelu u stilu Agathe Christie “Snöstorm och mandeldoft” (Mećava i miris badema), još jednu kuharicu s Hellbergom “Fest, mat och kärlek” (Proslave, hrana i ljubav) i ove godine prvu knjigu za djecu, priču o bebi superheroju, “Super-Charlie”. U rujnu bi trebala biti objavljena osma knjiga u serijalu krimića, Änglamakerskan” (Tvorac anđela).
U međuvremenu se promijenilo ponešto i u njezinom privatnom životu. Iako odbija govoriti o razlozima, Camilla se razvela od svog prvog supruga, oca Willea i Meje, onog istog koji joj je uplatio tečaj pisanja krimića. Na svojoj web stranici tek otkriva da joj je bio velika podrška u pisanju “Ledene princeze”. Kad bi se opterećivala time je li dobra majka i ne bi li, umjesto da piše, trebala brinuti o obitelji, bivši suprug bi joj znao reći: “Samo sjedi i piši, a prljavo posuđe i rublje ostavi meni”.
Nakon rođenja drugoga djeteta, pisati je bilo puno teže, jer se borila s depresijom, a možda i tugom zbog braka koji se raspada, teško je procijeniti. “Sam Bog zna kako sam uspjela pisati uz dvoje male djece. Kad pogledam unazad, ni meni samoj nije jasno. Na neki način, posljednje sam godine provela u nekoj izmaglici. Postporođajna depresija ništa od toga, naravno, nije olakšala. Nekad bih samo jecala i pisala, i cijelo se vrijeme podsjećala da pokušavam ostvariti svoj san i da to nije lako”, otkriva na svom engleskom blogu, koji redovito piše i preko kojeg komunicira sa svojim čitateljima iz cijelog svijeta.
Godine 2005. sve se iznenada poboljšalo. Na promociji svoje četvrte knjige upoznala je Martina Melina, policajca i švedskog “celebrityja”, otkako je 1997. pobijedio u njihovoj verziji “Survivora”. Zamolila ga je za pomoć oko policijskih detalja prilikom pisanja romana.
“Upoznali smo se preko posla. Pomagao mi je i pomaže oko istraživanja. Ali samo oko istraživanja, ja pišem”, objašnjava nam Camilla. Godinu dana nakon što su se upoznali, Camilla i Martin su postali par. U kolovozu 2009. Martin ju je zaprosio u Parizu, a prošle ljeto su se i vjenčali. U međuvremenu su dobili i zajedničko dijete, sinčića Charlieja, koji je mamu inspirirao za dječju knjigu, a tatu za - tetovažu na nadlaktici.
Ukupno, par sada ima petero djece, jer i Martin ima dvoje djece iz prijašnjeg braka. Kako Camilla stigne pisati, uz tako brojnu obitelj?
“Nastojim biti jako disciplinirana dok pišem, upravo zato da bih imala vremena za svoju obitelj. Suprug mi je velika podrška a, naravno, potrebno je jako mnogo planiranja da bi sve funkcioniralo”, odgovara nam.
U slobodno vrijeme, kaže nam, voli kuhati, “priprema najbolji rižoto na svijetu”, i provoditi vrijeme u njihovoj novoj vikendici, opušta se uz čašu crvenog vina i tamnu čokoladu, voli gledati romantične komedije, čitati krimiće, iako joj je najdraža knjiga “The Secret History” američke autorice Donne Tartt, a emotivna je do te mjere da ju rasplače gotovo sve.
Mnogo od te ljubavi i sklada koju je pronašla u drugome braku pretočeno je i u njezine romane. Ono što ju definitivno izdvaja od drugih autora švedskog “noira”, mračnog krimića, jest što njezini glavni likovi nisu izmučeni niti depresijom, niti alkoholom, niti usamljenošću, a niti propalim brakovima.
“Volim opisivati ljubavni odnos i svakodnevni život mojih likova. To nije neuobičajeno, ali svakako ima veliku ulogu u mojem uspjehu”, objašnjava nam. Kako ona objašnjava toliku popularnost švedskih krimića posljednjih godina? I zašto Šveđani uopće toliko vole pisati krimiće? “Mnogi ljudi imaju pomalo romantičnu sliku o Švedskoj, pa su vjerojatno zbog toga i kriminalističke priče smještene u švedski okoliš pomalo egzotične. Pisci krimića postigli su najveći međunarodni uspjeh od svih švedskih pisaca, pa je vjerojatno slika o švedskim piscima pomalo nerealna, u smislu da najviše pišu krimiće”, odgovara nam.
I, konačno, slon u sobi – Stieg Larsson. Je li ga čitala? Je li joj on uzor? Uspoređuju li je s njim? I tu se, opet, krije predrasuda. Stieg Larsson došao je, naime, mnogo, mnogo kasnije nego Camilla Läckberg. Ona je u Švedskoj već bila uspješna spisateljica kad je objavljen njegov prvi roman.
“Pročitala sam sve Stiegove romane. Mislim da su izvaredni. I, da, s obzirom da smo oboje postigli međunarodni uspjeh, često nas uspoređuju. No mislim da naš stil pisanja nije osobito sličan”, pristojna je.
U jeku žučnih rasprava o tome hoće li četvrti, nedovršeni Larssonov roman ikad ugledati svjetlo dana, logično je i pitati do kad ona namjerava nastavljati krimi-sagu o Erici i Patriku. “U Švedskoj ljudi kažu da je deset granica. Ne znam. Nisam se još umorila od Erice”, odgovara na svom blogu, a nama dodaje kako će o Erici i Patricku pisati dokle god ima inspiracije i dokle god joj pisanje o njima bude zabavno.
Erica i Patrik, uostalom, ne žive više samo na stranicama romana. Prve dvije knjige u međuvremenu su dramatizirane i prikazane na švedskoj nacionalnoj televiziji. Prema “Ledenoj princezi” je 2007. snimljena mini-serija koja je potukla sve rekorde gledanosti, a u ožujku 2010. Camilla je osnovala filmsku kompaniju s produkcijskom tvrtkom Tre Vänner koja će početi snimiti “Ubojstva u Fjällbacki”, dosta nalik “Ubojstvima u Midsomeru”. Iako će glavni likovi biti isti – Ericu će glumiti Claudia Galli, a Patrika Richard Ulfsäter – priče se neće bazirati na romanima, nego će Camilla napisati potpuno novi scenarij. Snimanje počinje u kolovozu. Istodobno, zajednička filmska tvrtka otkupila je filmska i televizijska prava i za snimanje filmova prema tri posljednja Camillina romana, a ugovor se odnosi i na sve buduće romane koje će Camilla napisati.
download

John Grisham - Partner

Danima su posmatrali Danila Silvu pre nego što su ga konačno zgrabili. Živeo je sam, mirnim životom u senovitoj ulici u jednom gradiću u Brazilu; jednostavan život u skromnom domu, svakako ne luksuzan. Naravno, bez dokaza o bogatstvu za koje su mislili da ga je ukrao. Bio je mnogo mršaviji a lice mu je bilo izmenjeno. Govorio je drugim jezikom, i to veoma uspešno.
Ali, Danilo je imao prošlost s mnogo poglavlja. Četiri godine pre toga, on je bio Patrik Lenigan, mladi advokat u jednoj istaknutoj advokatskoj firmi u Biloksiju. Imao je zgodnu ženu, malu ćerku i svetlu budućnost. Onda se jedne hladne zimske noći našao u kolima koja su bila u plamenu i umro je užasnom smrću. Kada je sahranjen, u njegovom kovčegu nalazio se samo njegov pepeo. Nedaleko odatle, Patrik je posmatrao sopstveni pogreb. Zatim je pobegao. Šest nedelja kasnije, ukradeno je bogatstvo s računa njegove, sada bivše, advokatske firme. I Patrik je još malo bežao. Ali, pronašli su ga…

Richard Doetsch - Kradljivci nebesa






Majkl Sen-Pjer je spustio Stejnerov noćni optički uređaj preko levog oka, popustio stisak na konopcu, i nastavio spuštanje. Zatamnjena uličica, sada u zelenoj nijansi, bila je njegovo mesto za spuštanje. Bio je oprezan, nije gledao prema jarkim gradskim svetlima u daljini; u ovoj fazi svog života nije smeo da rizikuje da izgubi vid. Uličica dole se jasno videla. Osim nekoliko vreća sa đubretom i nekoliko pacova koji su se šunjali okolo, ulica je bila pusta. Na trideset metara odatle nalazio se tri metra visok granitni zid koji će ga odvesti u noćnu bezbednost Centralnog parka. Ostao je u senkama zgrada oko njega, srećan što ga prikrivaju. Nije se brinuo da će biti uhvaćen, teži deo je već bio završen, a ovaj ćošak sveta je sada bio pust.
Bio je dvadeset metara od mesta spuštanja kada je levim okom – na kome se nalazio optički uređaj – letimično spazio telo. Mekano, golo, telo. Nalazilo se u obližnjoj zgradi, na petom spratu. Zatamnjena, napuštena zgrada podignuta je malo dalje od Pete avenije. Zakleo bi se da je mogao da razazna dojku. Skrenuo je pogled, nikad nije bio voajer. Ali to je bio prijatan prizor. Skoro nadohvat ruke. Nikada ovako nešto ne bi video da nije bilo noćnog optičkog uređaja. Ipak, nije bio zabrinut, ona nije mogla da ga vidi; Majkl je bio siguran u to.
Nastavio je spuštanje u toploj i vlažnoj noći.


Richard Doetsch - 13 sat

Richard Doetsch - 13 sat

Nick Quinn uhićen je i optužen za ubojstvo svoje žene Julije. Oružje kojim je počinjen zločin pronađeno je s njegovim otiscima prstiju u prtljažniku njegova automobila. Julija je mrtva – vidio je njezino krvavo tijelo i ranu od metka na njezinoj glavi. Paraliziran je od šoka i potpuno nevin.
Uvečer, 28. srpnja, u 21 sat, u sobu za ispitivanje ulazi sjedokosi muškarac i postavlja Nicku jedno jedino pitanje: Bi li je spasio da možeš? Bez objašnjenja, pruža mu zlatni talisman koji će Nicku omogućiti da se vrati kroz vrijeme, sat po sat, 12 sati.
Sa svakim satom unazad Nick će pronalaziti nove dokaze koji upućuju na Julijina pravog ubojicu, no otkriti i da njegovi potezi u prošlosti mogu imati neočekivane posljedice u budućnosti. Kako bi spasio ženu koju voli, u svojoj utrci s vremenom otkrit će kako stari odnosi povjerenja lako mogu biti poljuljani i kako svaki zločin uvijek ima korijen u pohlepi i osveti.
Ako Nick ne iskoristi priliku i ne uspije do trinaestog sata povezati sve dijelove ove zamršene slagalice, njegovi potezi mogli bi dovesti do mnogo veće katastrofe od one koju je mogao zamisliti...

download