da li bi...
posmatram oblake kako lete, neumitnom brzinom, preko beskrajnog neba, nošeni tamo i amo....
tako i moj život prelete mi pred očima, kao i vučica koja me posmatra sa neba...
danas bih otišao u punu penziju, verovatno kao doktor nauka, da mi
socijalisti nsu ukrali 27 godina radnog staža i svega što ide uz taj
staž...
da li žalim za tim?
ne, i ne ljutim se, jer sam emocije davno prevazišao...
tim njhovim činom sam mnogo dobio...
dobio sam nešto što niko nikada u istoriji čovečanstva nije.
dobio sam mogućnost metafizičkog i duhovnog sazrevanja.
mogućnost samospoznaje i otvaranja čitavog svemira.
da sam ostao u sistemu, bio bih kao mnogobrojna ljudska populacija, pod stalnim stresom...
a ja...
ja sam postao slobodan i oslobođen...
sa tim očima, koje me stalno prate, očima koje primitivci nazivaju
svakakvim pogrdnim imenima, i sa tom dugom koja mi trasira put, do
završnog čina...
da li bi sve to imao da sam ostao u sistemu?
u ime oca i majke i sina
oslobođen i slobodan
